nedjelja, 29.11.2009.

nikad nećeš znati koliko mi značiš, dok si pored mene zajedno smo jači

kako bismo ako ne zajednO? valjda ne vidim drugi izlaz.. ne vidim drugo riješenje osim da si uz mene..
nisam baš najsretnija svim što se događa.. al toliko je tog na čemu sam zahvalna,toliko tog o čemu sam uvijek sanjala..
snovi se ostvaruju i nemam se pravo žaliti..

imam li pravo žaliti se ako me voliš ovakvu kakva jesam.. bez obzira što znaš da se ona stara lady nikad neće vratit..
ne, naravno da nemam.. i bila bi đubre da se žalim..
ne, nikada se neću žaliti na tvoju ljubav.. na sve stvari koje volim.. nikada se ne bi žalila na tebe..
ali moram se žaliti na okolnosti.. moram se žaliti na udaljenost..
jer će jednog dana sve to postati gore i udaljenost će biti veća..a mene već tjera u plač..

bojim se mnogo toga.. i valjda ti i ona.. , my best friend, znate sve moje strahove..
ne mogu o njima pričati.. zato sam se vratila pisanju..


And all these thoughts are never resting
And your not something I deserve

p.s. samo mi ostanite vas dvoje.. bez vas ništa ne vrijedi..

srijeda, 21.01.2009.

čime smo to zaslužili? ničim..to je život..// bez tebe dani su mi sivi ne znam gdje je boja nestala

da...to je život.. neizbježno, neobjašnjivo, nepredvidivo stvorenje koje nas čupa sa svih strana...

imala sam gomilu misli.. i odjednom su isparile..
jednostavno ne mogu razmišljati... (a blokada nema veze s gripom koja me uvatila)
previše je ..

... previše misli,događana i sjećanja..




**
bila san kod nje.. pričala sam joj o vama... o dva anđela..
o teti koja ima istu kožu kao ona.. o izgubljenom mirisu..
o njenom mjestu za stolom... koje još uvijek zjapi prazno..
nikad nisam pronašla utjehu...

**
slušala sam njega.. svog oca..
ne treba mi psiholog da bi zaključila da je u krizi srednjih godina..
odjednom ima jako mladu ekipu..
odjednom sluša čudnu glazbu
želi svoje inicijale na tablicama novog auta..
.. u nekim stvarima ga nikako ne želim za uzor..
možda je istina da djeca ispravljaju greške svojih roditelja..
**


mučila sam se s kompom.. instalirala nanovo puno programa..
pronašla sam staru zadaćnicu s mnogo skrivenih poruka..
izbrisala stari skriveni blog..
i s njim zauvijek izbrisala jedan dio svoje prošlosti..
najviše sam se valjala po krevetu i grlila medeke..
žalila se na bolove u tijelu.. i mjerila temperaturu..
probdjela sam čitavu noć čitajući neku opaku knjigu..
**

previše sam toga osjetila..
tugu, nemoć, malekost.. daljinu, potrebu za zagrljajem..
**
ljutila sam se na novi msn.. kako je glupa grafika ..
...
a najviše sam bila odsutna mislima..

previše toga mi je prošlo kroz glavu
da bi na kraju ispao ovaj totalno neinspirirani post koji pišem već 3 dana..
***



evo i četvrti dan da nastavljam pisati post..
trenutno se ne osjećam baš najbolje..
a nije stvar u fizičkim bolovima..
debelo sam ispala iz svoje predivne rutine..
tako sam daleko od svih
nemam snage više
ni riječi ne izlaze iz mene..
samo izrazi lica i duboki uzdasi
koji se preko telefona ne vide

oprosite svi što sam ovako odsutna
šta vas pilam glupim razgovorima na msnu..
šta mi se plače kad vam čujem glas..
nisam navikla na ovo stanje..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.